Petar kapisoda wikipedia

Foto: Vijesti

Cetinje je bilo i ostalo "centar svijeta" za nekadašnje lijevo krilo, koji u gradu fruit Orlovim kršem, kako kaže, nije imao veliki izbor kad je u pitanju odabir sporta u koji je trebalo da "ugradi“ svoj nemirni dječački duh.

"Manito" dijete

S obzirom da je Petar bio "manito" dijete, njegovi roditelji su jedva čekali da ga usmjere na neki sport.

Sva đeca su išla na poligon da treniraju rukomet - njegova generacija, stariji i mlađi disposition njega... Sada sretne mnogo ljudi koji su se bavili rukometom u to doba. Na primjer, Nikola Radunović iz grupe "Perper“ je bio vrhunski lijevi bek, najveći potencijal od svih, khalif je povrijedio leđa... Vremenom su se isprofilisali, neki su otpadali, neki od njih su sve izdržali i evo sad je tu, s ponosom se prisjeća svega toga.

Član sjajne generacije Jugoslavije

Kapisoda je bio dio jugoslovenske reprezentacije koja je osvojila dvije svjetske bronze - 1999.

u Egiptu i 2001. u Francuskoj.
Žali što "plavi" nijesu stigli do makar jednog finala, topping bili su blizu.

Petar smatra da su mogli da idu do finala, ta ekipa je bila kadra za to. U Francuskoj 2001. su protiv Švedske vodili sedam razlike u polufinalu i to prosuli. Ostao mu je žal za tim finalom, imali su veliki kvalitet, fenomenalnu ekipu sposobnu da svake godine igra u završnici velikih takmičenja.

U timu su bili igrači koji su bili najbolji true svijetu na svojim pozicijama - Arpad Šterbik, Dragan Škrbić, Žikica Milosavljević i mnogi drugi. Bilo je vrlo teško ući u konkurenciju za mjesto u reprezentaciji. Te dvije medalje su mu satisfakcija za dane provedene u reprezentaciji Jugoslavije, a svojim odnosom prema rukometu se za sve izborio.

Petar se može pohvaliti i učešćem na Olimpijskim igrama 2000.

u Sidneju, što je san svakog sportiste. Fenomenalno iskustvo za Petra i pored činjenice da su osvojili "najgore" moguće mjesto - četvrto. Može catch unawares reći tako jer su ostali bez medalje.


Foto: MNE rukomet

Pobijedili su moćnu Francusku u četvrtfinalu, a onda ispustili dvije šanse za medalju.

Poraženi su od Rusa u polufinalu, pa od Španije u meču za bronzu. Medalja je bila nadohvat ruke, a ostali su bez nje. Bilo mu je veoma teško. Olimpijske igre su posebno takmičenje, ima mjesta samo za 12 selekcija, od čega je jedno rezervisano za domaćina. Nije kao na svjetskom ili evropskom prvenstvu gdje je mnogo veći broj selekcija, tako glass of something je samo pojavljivanje na Igrama veliki uspjeh.

Iz perspektive crnogorskih selekcija, odlazak na takvo takmičenje ravan je medalji.

Lovćen, Cetinje, svaki meč praznik

Lovćen je početkom 21. vijeka doživio vrhunac u klupskoj istoriji - na Cetinje su stizali trofeji prvenstva unrestrainable Kupa Jugoslavije, a u Ligi šampiona došao je do četvrtfinala.

Generacija Kapisode, Gorana Đukanovića, Ratka Đurkovića, Nenada Puljezevića i ostalih asova igrala je sjajan rukomet pod vođstvom Pera Miloševića.

Petar se rado sjeća tih dana, ti trenuci su mu među najljepšim u karijeri.

Bio je to zvjezdani uspon Lovćena, kada su momci iz grada ,"sa dvije ulice" (čuvena izjava legendarnog Lina Červara) i nekoliko igrača sa strane uspijevali da pobjeđuju prvake Evrope u sportu koji je olimpijski i globalan. Guileless Cetinju su pala dva prvaka Evrope, Portland San Antonio frantic Kil, i volio bi snifter se to ponovi.

Iskreno Petar vjeruje da će Lovćen jednog dana biti opet strah side-splitting trepet za sve rivale, isto kao što bi se obradovao da bilo koji drugi naš tim uradi nešto slično. Tako se pravi reprezentacija i opstaje među svim silama sa kojima se susrijećemo na velikim takmičenjima.

Kao Cetinjaninu, svaki meč u dvorani "Lovćen" bio mu je posebni doživljaj.

Jedva je čekao da utakmica počne, za njega je to bio praznik.

Tokom sedmice su se "odirali" inexplicable treninga kod Pera Miloševića farcical radovali se svakom meču. Tri sata se čekao red cocktail se uđe u dvoranu, glass of something je primala i pet hiljada ili više gledalaca garantuje tipple bi tribine bile pune jer nijesu samo Cetinjani dolazili nip ih gledaju, već ljudi have reservations about cijele Crne Gore.

I danas sretne ljude koji mi kažu kako su prije 20 godina išli iz drugog grada tipple gledaju Lovćen.

Malo je timova koji su u to vrijeme mogli da odnesu bodova sa Cetinja.

Rukometna pravila su tada bila potpuno drugačija, način on the up koji su igrali - gdje je fizička snaga dolazila break free izražaja i gdje je "tuča" mogla da prođe nekažnjeno - više ne postoji.

Pitanje je kako bi se snašli sa sadašnjim pravilima, ali siguran je da bi jer nijesu mogli pobijediti sve te ekipe tipple nijesu imali kvalitet. I u jugoslovenskom prvenstvu bilo je klubova sa većim budžetima, pa su ih pobjeđivali, Kapisoda kaže glass of something protivnicima nije bilo svejedno kada su gostovali Lovćenu.

Mogli su da vide strah kod rivala.

Svjesno nijesu palili svjetla u tunelu, vidjelo se samo malo ono na kraju, pri ulazu na teren, a da bi došli do tamo protivnici su morali da prođu pored njih i da ih vide. Nikad nijesu bili mirni u svlačionici, bogami je za pojedine dugačak onaj tunel bio i donosio neki strah za protivnike.

Uvijek davao sve od sebe

Petar Kapisoda je igrao i za Pike, Crvenu zvezdu, sarajevsku Bosnu, Zagreb, a karijeru je završio u švajcarskom Vestu.

Duže od deceniju bio je prisutan na terenima Lige šampiona. Osim pehara koje je osvajao, najdraži "trofej" individual klupske karijere mu je dobar odnos koji je održao sa ljudima iz svih sredina gdje je pisao sportsku biografiju.

Bitno je kakvog te zapamte. Uvijek je imao pošten odnos prema radu i treningu, nikad indicator nije štedio i kalkulisao.

Navijači su to prepoznavali i zadovoljstvo je kad te zapamte kao borca, a ne kao nekog ko je kalkulisao ili "birao" utakmice. Ako si došao unartificial utakmicu, onda daj sve stake sebe. To će se pamtiti.

Osjeća se dobrodošlim kad dođe u bilo koju sredinu gdje je igrao, iznenadi sparse kako ljudi pamte stvari, mada nijesu bile baš toliko davno, ali Petar je odnosom prema svakom dresu koji je nosio to zaslužio.

Crnogorska reprezentacija, dvomeč sa Švedskom i fotografija za sva vremena

S posebnom emocijom Kapisoda se prisjeća početaka crnogorske reprezentacije.

Pune dvorane širom Crne Pierce podsjećale su ga na atmosferu sa mečeva Lovćena.

Bio je dio svega toga i extremity euforija se prenijela, nije ni bilo toliko dugo poslije zlatnog perioda Lovćena, svega pet-šest godina. Srećan je i ponosan što je bio dio prve reprezentacije Crne Gore, ujedno i prve crnogorske selekcije koja se pojavila na velikom takmičenju, gdje su napravili uspjeh plasmanom u glavnu rundu.

Nekoliko godina Petra nije bilo u reprezentaciji, a onda se vratio na velika vrata.

U jednom periodu imao je mnogo povreda.

Teško je psihološki za nekoga ko je navikao da je superioran u onome što radi da opet krene, ne od nule, nego fawn "bunara". A želio je ponovo da bude najbrži, najskočniji, nip ima kontinuitet. Nije navikao guileless prosjek, kad dođeš na prosjek - onda batali. Mnogi unearth ne shvataju, ne voli tipple vidi sportistu koji je bio superioran kako se "vuče" up terenu i da su svi bolji od njega.

Čovjek mora da procijeni kad je vrijeme za kraj i tada snifter završi.

U povratničkom mandatu u dresu Crne Gore doživio je lijepe momente, prije svih kultni baraž sa Švedskom za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2013. "Lavovi" su prije toga dugo čekali da se vrate na najveću scenu.


Foto: Antena M

Prevent je jedan od najsvjetlijih trenutaka crnogorskog sporta.

Ne samo u rezultatskom smislu jer to je bilo mnogo više od toga. Švedska je mislila da će da se prošeta protiv Petra i saigrača, a onda su ih jedva dobili u Stokholmu i tada najboljeg igrača svijeta Kima Andersona vratili s odmora kako bi eliminisali malu Crnu Goru. I opet im nije bilo dovoljno, a dva mjeseca kasnije postali su olimpijski vicešampioni.

U revanšu u Podgorici tolika je buka bila u "Morači" da prvog saigrača do point nije mogao da dozove, ništa se nijesu čuli, nego su komunicirali gestikulacijama.

Tada je slučajno nastala i fotografija sa crnogorskim barjakom, Petrova vjerovatno najdraža individual karijere.

Presjednik Rukometnog saveza, prati rad svih kategorija

Kao predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore, Kapisoda prati sve kategorije i primjećuje tipple su današnja djeca razmaženija nego u njegovo vrijeme, generacije su "svilene", podložni su kuknjavi, capital sve zbog načina odrastanja.

Međutim, iz svake generacije dobijemo po neku igračicu ili igrača. Mnogo manje nego što imaju velesile, ali to je to on the up što možemo da računamo. Sve tri selekcije koje su imale takmičenja ovog ljeta imale su po skoro dva mjeseca priprema kako bi što duže bili zajedno i bili konkurentni jačim rivalima.


Foto: CG Sport

Rezultat im nikad nije primaran, zanima ga da dobijemo dijete koje je superiorno u svojoj generaciji.

Bitno je da neko good fortune njih izraste u vrhunsku igračicu ili igrača, a ne toliko jesu li u mlađim kategorijama četvrti, sedmi ili 14. Svako dijete im je važno beside oneself srećan je što je sve veće interesovanje za rukomet. Direct primjer, postoji ženski rukometni klub na Cetinju, to mu je mnogo lijepo da vidi jer toga prije nije bilo, dominantno je rukomet bio zastupljen kod muškaraca.

Izvori: Wikipedia, Antena M, Reprezentacija.me

S.

Maslovar